Utrka Senj-Zavižan, a između ostalog dva dana dobre zafrkancije, jela i pića. No ipak da ne bi sve bilo idealno pobrinulo se je vrijeme, te je utrka prebačena sa subote 20.6. na nedjelju 21.6., ništa strašno rekli su sudionici Ildove elitne grupe ponedjeljak je i tako neradan dan 22.6. Dan antifašističke borbe pa ćemo cijeli put odgodit za jedan dan i  vratiti se umjesto u nedjelju navečer u ponedjeljak navečer.  Okupili se mi na našem mjestu polaska u nedjelju u 7:30.  Drug Ildo ništa ne prepušta  slučaju, u Senju nas već nekoliko dana čeka izvidnica Boris koji osmatra teren, klimu i ostale nedaće koje bi nas mogle zadesiti. U glavnom vozilu

klubskom kombiju Renault nalaze se na čelu s Ildom, Mile, Željko i Edi zaduženi da družina ne bi ogladnila, a svi oni se nalaze u sigurnim rukama vozača Nikole koji je u klubu zadužen za odjel transporta. Iza nas u Subaruu leđa nam čuvaju Marin, Egon i Petar. Prva kava i usputno tankiranje nam je tek u Novom Vinodolskom i kad su nas tri zgodne konobarice bacile van sa šanka nastavljamo put prema Senju. U Senj stižemo točno u 9:00 sati te po jakoj buri koja nosi sve pred sobom natjecatelji obavljaju prijave, mehaničari sređuju bicikle i točno u 10:00 šest članova kluba kreće u osvajanje Zavižana. U isto vrijeme Željko i Edi u Subaruu i Nikola u kombiju kreću prema Oltarima da bi na pola puta bili pomoć svojim vozačima. Kad su svi naši vozači prošli krećemo prema Zavižanu gdje je konačan cilj utrke. Vozači Kvarnera ostvarili su odlične rezultate Krešo je osvojio 3.mjesto, Mile se je plasirao u 10 vozača, Ildo 24. Egon, Marin i Petar svi u 100 vozača od 400 prijavljenih! Svaka čast dečki! A tek što nas je čekalo na Zavižanu 2ºc, magla, kiša i vjetar.  Obučeni u zimsku robu, a danas je prvi dan ljeta!  Stigao je i naš zadnji član ulazimo u vozila i krećemo prema Alanu šumskim putevima i vrletima mitske Hrvatske planine Velebita. Na Alan stižemo oko 16:00 sati, a kad tamo vatrena dobrodošlica neka luda, debela baba skočila na nas da joj tjeramo goste, a jedva smo spasili Ilda iz njezinih šapa, skočila na njega kao velebitski medvjed. Kasnije slijedi večera, kapa do poda našim kuharima, pivice, druženje i ćakula. U 22:30 spavanje jer sutra nas očekuje drugi dio puta.  Probudili smo se u 6:30 dosadna kiša je padala kao iz kabla i nije imala nikakvu namjeru prestati i u 9:00 je donesena teška odluka da se drugi dio puta odgađa do sljedeće prilike i da sad idemo prema doma, ali što se može to je priroda i nepredvidiv Velebit kojeg uvijek treba cijeniti i odnositi se prema njemu s oprezom i poštovanjem. S Alana se spuštamo na Jablanac i uživamo u kišovitom i burnom pogledu na naše predivne otoke. Magistralom nastavljamo prema Senju i u Borisovoj kući slijedi kava. Nastavljamo put prema kući i doma stižemo u 12:00, a kiša je još uvijek neumorno padala.  Proveli smo dva prekrasna dana u odličnom društvu, smjehu, hrani i sportu, a to što smo se malo smrznuli i smočili nije nikome previše smetalo!  Ovo je bio vikend za prave dečke i sportaše!